Snježana Vračar Mihelač: Četiri pesme

MOGUĆNOSTI ozeblim rukama gura masivna vrata you'll never be free of me baršunast glas se šepuri prostorom prigušeno svjetlo i toplina širi tijelom poželi zapaliti i popiti whisky dva umjesto toga naruči espresso odabere najudaljeniji separe sa pogledom na gradsku vrevu pola devet je u to vrijeme obično spava danas su svi dani dugački kad si sam mogao bi preletjeti dnevnu štampu poskidati naslove od njih mu se plače konobarica nespretno nosi kavu rukom okrzne njegovu prelije se preko ruba žlicom miješa predugo udarajući o stijenke porculanske šalice kao da očekuje otpor bilo kakvu reakciju u prozoru pogledom sretne ženu - kaputom krije dijete u nosiljci sigurno miriše mliječno glas joj je zvonak pomisli mogao bi se zaljubiti utopiti u gesti kojom odmiče kosu sa lica netom prije nego razvuče osmijeh onda se ispravi sa sebe otrese mogućnosti ne popivši kavu odžuri u jutro HOTEL PAŠTETA plaza hilton intercontinental o životu u hotelu je maštala listajući mamine časopise lakoći bez doma i obaveza - pazi što želiš iza nje su ostale lego kocke mačak i vrpcom povezan ružičasti dnevnik u hotelskoj sobi nema domaćih kolača voda se pije iz kupaonske slavine na doniranim plinskim kuhalima juha iz vrećice mlijeko u prahu i konzerve iz humanitarne pomoći zajedno s ostalim stanarima vrti se koncentričnim kružnicama sa bodljikavim žicama kolonama konclogorima sanjajući gluho mediteransko more u sretnijim noćima pričinjava joj se poznati mjauk dok potpetice noćnih dama u posjeti mafijašima iz gornjih apartmana paraju fijuk metalne kiše miris parfema pomiješan sa skupocjenim cigarama madeleine je kojeg će sa sobom nositi hotelsko dijete stanari hotelskih soba pašteta su od iznutrica crijeva ligamenata i žila nije to do hotela već do rata BIJELI ZEC presjekao mi je put i skrio se u obližnje grmlje isti kakav je skočio pod kotač u ulici Pavla Hatza zadimljene noći koja je završila martama u rukama uz prugu razmazanom šminkom u zaglušujuć dan i odlaskom samo nekoliko godina ranije beskonačno dugo žuto-zeleni papagaj izletio je iz našeg života na najviše stablo nasuprot zgrade tata se zbog uplakane tinejdžerice popeo na mršavu granu ali Ćićiju se sve poremetilo mogao je samo naprijed bez osvrtanja sestra je istog dana otputovala na školovanje u ameriku nastala je napuklina na vremenskoj crti djetinjstva nagovještaj svega što će desetljeće donijeti JUG kroz prozor prizemnice u sporednoj ulici hipnotizirano gledamo ženu koja umire okružena ikonama i križevima sama među zgradama visi sivi veš vojska strateški razmještena čuva važne građevine bez prometnog reda na ulicama trube galame smeće posvuda kao cvijeće egzotično rastlinje divlja na vulkanskoj zemlji odgovara mu previše svega ližemo sladoled od pistacije bronte kose nam love aerosoli ogoljenim stopalima gladimo asfalt umočiti ćemo ih kradom čim se dočepamo Rima u fontanu Trevi ako nas ulove 120 EUR po stopalu smijemo se šašavo ništa nas se ne tiče udahnuti ćemo italijansko sunce dijete će nam porasti deset centimetara u očima bljeskati otisak palmi Snježana Vračar Mihelač piše poeziju i kratku prozu. Objavljivala je u regionalnim časopisima, internet portalima (Enklava, Fantom slobode, Strane, Život, Paralele, Libartes, ARS, Balkanski književni glasnik, Monstruma...) i dvojezičnom zborniku Biće bolje / Bo že. Pohađala je literarne radionice u sklopu projekta #manjšinenamreži koje je vodila Lidija Dimkovska i radionice pisanja pod mentorstvom Anje Golob. Rukopis Visoke vode je pohvaljen od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu. U sklopu tribine Književni petak i natječaja Zagrebu – riječju i slikom, nagrađena je njena kratka priča, a ista je dobila i zlatno priznanje 42. Državnog susreta manjinskih pjesnika i spisatelja Sosed tvojega brega 2020. Živi i radi u Ljubljani.

Snježana Vračar Mihelač: Četiri pesme