Olja Savičević Ivančević: Četiri pesme

POŠTEN POSAO Tvoj otac je radio pošten posao Pošten posao kancelarijskog čovjeka Koji kasnije, u prekovremenu Nosi smeđe vreće cementa Tvoju je majku sretao na stepenicama Da razmijene poljubac i brigu za djecu Jer tvoja je majka radila pošten posao Pošten i odgovoran posao u trgovini Ona zna množiti i dijeliti u glavi I uhvatiti poznanika u krađi A da mu ne oduzme dostojanstvo Tvoji su djedovi radili pošten posao Jedan je bio vojnik Ali više se zanimao za kulturni program Drugi je bio švercer soli i duhana Prehranjivali su brojne obitelji Prvi je tako izgubio srce A drugi glavu Pa zar to nije bio pošten posao? Tvoja je baka bila tajnica u općini U ono vrijeme tajnica u općini I tri sina i kuća uvijek uredna Frizura uvijek kako treba Zar to nije bio pošten posao? Druga je baka vidjela budućnost U kavi u grahu u trudničkom trbuhu Svima je predviđala samo pozitivne I konkretne stvari Loše koje se ionako ne mogu izbjeći Prešutjela je Zar to nije bio pošten posao? Tvoj je pradjed bio zemljoradnik Ne zna se koliko je čokota loze I maslinovih stabala posadio u zemlju Ni koliko je kamenja podigao na suhozid Pošteniji posao od posla sa zemljom I kamenom kažu ti Nije lako zamisliti Pripadaš prvoj generaciji Koja je završila fakultet I nisi mogla pronaći pošten posao Ti znaš ono što ne znaju Tvoji novi prijatelji Nije jednostavno Preskočiti taj razdor I ta je spoznaja tvoje Blago, oruđe i oružje Umjesto brvna preko ponora Mirno polažeš olovku I koračaš NJEŽAN OTAC Hoćeš li biti nježan otac, sine? Ne samo svojoj nego i tuđoj djeci Hoćeš li biti otac nespremnom jutru I zamućenoj vodi Hoćeš li biti otac staroj gospođi Koja vuče kolica uz našu ulicu Hoćeš li biti otac onom stablu Koje će očevi sutra posjeći Ženama koje se nude za ručak Nekom slučajnom putniku koji plače I muškarcima koji se večeras boje smrti Hoćeš li biti otac meni i mojim slabostima? Puno radosti našla sam u tvojim iskrama U malim rukama i mekoj kosi U satima za igru I tvojim izljevima oštrine i prkosa Ali hoćeš li, jednom jači od ostalih Biti obazriv prema svijetu i nježniji Od sličnih koji su tu bili prije tebe Moj sine lijep i snažan Pametan i bogat Voljen i svijetao Sretan i odvažan Što ćeš uraditi s tim? DVADESET I DRUGO STOLJEĆE Pametna naša djeca Već su spasila Zemlju od ljudi Mrtve od živih Vjeru od religija Vratila okus hrani Odvojila pravdu Od istine A istinu od točnosti Također, a što je Jednako važno, Odvojila su zauvijek Ljubav od obaveze I užitak u njoj Od razmnožavanja Svaku djevojčicu na romobilu Svakog dječaka i njegova psa Stavila su ispred države i nacije Našla su – To i nije bio problem – Način Da svi imaju krov Nad glavom Da svi jedu Voće i povrće I imaju pravo na Dobre bolnice Najbolje što Možemo Napraviti za sebe Kažu ta djeca Koja se, evo, upravo rađaju Jest zbrinuti Pogotovo lijene Posebno glupe Osobito slabe A ponajviše nesposobne Čemu inače naš talent I znanje Naša strast za radom Snaga i vještina Mudra naša djeca Kao da i nisu naša Otvorila su granice I ponovo je došlo Šašavo vrijeme Otključanih vrata Osigurala su svima Sate za knjige I večeri za kino Nešto novca za Putovanja Prekrojila su sve Imperative u Ne osuđuj I ne budi kreten Učinila su to Bez diktature (Ako se uzme U obzir Da obrazovanje Nije diktatura) Njihovi zatvori Nalik su na škole A što ne može znanost Može poezija Kakvi su procesi Doveli do toga I je li palo Više krvi nego Što svakodnevno pada Da bi svijet konačno Postao normalno mjesto Da bi život konačno postao Vrijedan življenja – Nećemo saznati Jer nećemo vidjeti Dvadeset i drugo stoljeće Mi još stignemo samo Učiti od te djece Koja se nisu ni rodila Stignemo posaditi Limun na trgu I gledati kako raste Bez obzira na posljedice Reći strancu da je Dobrodošao Zaboraviti neprijatelje I ostarjeti Među prijateljima Mi još stignemo Pročitati stotinjak knjiga Pedeset puta zapjevati I iako izgleda beznadno Glasati Uvijek za ljevičare Mi se još možda stignemo I sresti I poljubiti pred svijetom Što misliš Ako sve ovo napravimo Hoće li brže doći to Dvadeset i drugo stoljeće ZAGRLJAJ Samo ako pokušam gledati tvojim očima Ja se toliko zasramim svijeta Da bih onaj trenutak mogla umrijeti Od stida Koliko je nedovršen svijet Koliko je sličan meni Koliko je nespreman za tebe Htjela bih ga opravdati Običnim riječima, skretanjem pažnje: Netko nekome pruža ruku Netko u prizemlju ima sat gitare Dolazi proljeće i večeri su toplije Ptice su napunile parkove pjesmom Ljudi u gradu postaju meki A u blagim planinama topi se blagi snijeg Htjela bih se uvjeriti, uvjeravajući tebe Da stvari u zbilji ne moraju biti toliko grube Ali čim zaustim postaje očito Da se gubim Ti se ističeš U svojoj neumjerenoj nježnosti Čak i kad je pred nama raskošno ljeto Koje samo što nije zaoblilo sve sjene I koje toliko volimo Čak i kada te, da ne primijetiš Smještam pored mora Ili neke druge razvikane ljepote Gledam te sa strepnjom Uvijek iznova zatečena: To je istinsko čudo Da si dio ovakvog svijeta Da te toliko ima u postojanju Da osim lika posjeduješ glas I snagu i dobre rečenice Da osim dobrote posjeduješ miris Koji je također dobar I da nećeš nestati kada te zagrlim *Iz zbirke pesama - Divlje i tvoje (LOM, 2020.) Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu. Knjige su joj prevedene u dvanaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije. Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinkovic Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, a prema njemu je postavljen istoimeni kazališni komad. Roman Pjevač u noći nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i nagradom English PEN Award. Dobitnica je regionalne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je nekoliko predstava za djecu. Živi i radi kao slobodna spisateljica na relaciji Zagreb—Split—Korčula. Djela: Zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo (1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012), Divlje i tvoje (2020); knjiga priča Nasmijati psa (2006); romani Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016); slikovnice Adrijana se vratila nastala u suradnji s Imeldom Ramović te Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017) i Sami na cilome svitu (2020) nastale u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem.

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now