Emina Elezović: Tri pesme

ZAHVALNOST Da ostanete stabilni morate vježbati zahvalnost Zahvalnost za ruke nokte trepavice roditelja koji je donosio tanjir s voćem Za zdravlje i pravlje i vodu koja teče za ljubav i neke osnovne tjelesne funkcije kao naprimjer probavu ali Treba mi nekad da vrisnem Samo da vrištim kao užeglo sirće u ostavi I da je teško što ne mogu nigdje Molim vas možemo li malo da se žalimo Čak i kad smo zdravo Da tako i ostanemo Svi znamo šta se desi gaziranim pićima kad predugo žive pod čepom DISEKCIJA U naletu ludila jednom sam ti preturala po kutiji ispod kreveta Znam li te čovječe Plašila sam se da ću naći nešto posebno Samo slike iz kabine za slikanje s tvojom bivšom djevojkom i slika s nečijeg vjenčanja na kojem je tvoja druga bivša djevojka bila gošća Čestitke za rođendane i nove godine Malo mi je laknulo Treba hrabrosti da se useliš s nekim i doneseš svoju prošlost prijeteći Evo me tu sam pretila prošlost Zaborav je čudan Pravi od nas budale Zamišljam kako je vanzemaljski Pripiti se uz nekoga i pisati mu “Sretna nova godina” na poleđini fotografije ostavljati pisma ohrabrenja ispod magneta na frižideru Ići kojekuda i govoriti volim te I stvarno stvarno to misliti i onda U sljedećem trenutku te slike nastanjuju kutije ispod kreveta u koje nikad ne gledaš I tvoja prsa nastanjuje neko drugo živo biće Koje nije loše i nije zlo baš naprotiv Samo je loša i zla ta pomisao nezamjenjivosti i straha Sramim se i vraćam slike u kutiju Ja tebi vjerujem Nemam niti jednu sliku SAJAM PTICA I SITNIH ŽIVOTINJA Bili smo na sajmu ptica i sitnih životinja Gledali smo kako se klati kanarinac Ja sam se sjetila svoje stare majice što mi je neko ukrao na plaži u Makarskoj Otad više nisam otišla tamo Šta ako je prepoznam na nekom Mada nije uopšte bila neka dobra majica Bili smo na sajmu ptica i sitnih životinja ja tako mrzim ptice Volim da ih gledam ali mi se gadi pomisao da im dodirnem tijelo Masno perje i oči kao polupana ogledala iz kojih se ne čita ni sreća a ni strah Kao i uvijek zadihano bježim od neznanog Ti si rekao da voliš ptice kako krive glavu kad te gledaju i nemaju mnogo toga na umu Sigurna sam da ti se samo sviđa što su u kavezu Jer te nikad nisam vidjela oduševljenog golubovima kažeš to je jer seru gdje stignu I meni se diviš samo kad sam ti nadohvat ruke A ja sam odavno teretna i usiljena kao paun koji se napreže I zato sam odlučila da bježim daleko gdje god mogu da odletim Bili smo na sajmu ptica i sitnih životinja Kakav čudan naziv za jad Nisam se više vraćala tu Šta ako prepoznaš moj zlatni kavez Mada nikad nije ni bio od zlata Emina Elezović rođena je 1992. godine u Sarajevu. Dobila je ime po Šantićevoj Emini. Svoju prvu pjesmu napisala je sa 6 godina, nakon čega je pisala i kratke priče i predstave, od kojih su neke bile izvođene i nagrađivane, a priče objavljivane u domaćim i stranim časopisima. Živi i radi u Helsinkiju. "Iza vrata" (2020.), u izdanju “Imprimatura”, njena je prva zbirka poezije.

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now