Snježana Vračar Mihelač: Četiri pesme





MOGUĆNOSTI


ozeblim rukama

gura masivna vrata

you'll never be free of me

baršunast glas se šepuri prostorom

prigušeno svjetlo

i toplina širi tijelom

poželi zapaliti i popiti whisky dva

umjesto toga naruči espresso

odabere najudaljeniji separe

sa pogledom na gradsku vrevu

pola devet je u to vrijeme obično spava

danas su svi dani dugački kad si sam

mogao bi preletjeti dnevnu štampu

poskidati naslove

od njih mu se plače

konobarica nespretno nosi kavu

rukom okrzne njegovu

prelije se preko ruba

žlicom miješa predugo

udarajući o stijenke porculanske šalice

kao da očekuje otpor

bilo kakvu reakciju

u prozoru pogledom sretne ženu -

kaputom krije dijete u nosiljci

sigurno miriše mliječno

glas joj je zvonak

pomisli mogao bi se zaljubiti

utopiti u gesti kojom odmiče kosu sa lica

netom prije nego razvuče osmijeh

onda se ispravi

sa sebe otrese mogućnosti

ne popivši kavu odžuri u jutro



HOTEL PAŠTETA


plaza hilton intercontinental

o životu u hotelu je maštala

listajući mamine časopise

lakoći bez doma i obaveza - pazi što želiš

iza nje su ostale lego kocke

mačak i vrpcom povezan ružičasti dnevnik


u hotelskoj sobi nema domaćih kolača

voda se pije iz kupaonske slavine

na doniranim plinskim kuhalima

juha iz vrećice mlijeko u prahu

i konzerve iz humanitarne pomoći


zajedno s ostalim stanarima

vrti se koncentričnim kružnicama

sa bodljikavim žicama

kolonama konclogorima

sanjajući gluho mediteransko more


u sretnijim noćima

pričinjava joj se poznati mjauk

dok potpetice noćnih dama

u posjeti mafijašima iz gornjih apartmana

paraju fijuk metalne kiše


miris parfema

pomiješan sa skupocjenim cigarama

madeleine je kojeg će sa sobom nositi

hotelsko dijete


stanari hotelskih soba

pašteta su od iznutrica

crijeva ligamenata i žila

nije to do hotela već do rata



BIJELI ZEC


presjekao mi je put

i skrio se u obližnje grmlje

isti kakav je skočio pod kotač

u ulici Pavla Hatza

zadimljene noći koja je završila

martama u rukama uz prugu

razmazanom šminkom

u zaglušujuć dan i odlaskom

samo nekoliko godina ranije

beskonačno dugo

žuto-zeleni papagaj

izletio je iz našeg života

na najviše stablo nasuprot zgrade

tata se zbog uplakane tinejdžerice

popeo na mršavu granu

ali Ćićiju se sve poremetilo

mogao je samo naprijed

bez osvrtanja

sestra je istog dana otputovala

na školovanje u ameriku

nastala je napuklina

na vremenskoj crti djetinjstva

nagovještaj svega što će desetljeće donijeti



JUG


kroz prozor prizemnice

u sporednoj ulici

hipnotizirano gledamo

ženu koja umire

okružena ikonama i križevima sama

među zgradama

visi sivi veš

vojska strateški razmještena

čuva važne građevine

bez prometnog reda

na ulicama trube galame

smeće posvuda kao cvijeće

egzotično rastlinje divlja

na vulkanskoj zemlji

odgovara mu previše svega

ližemo sladoled od

pistacije bronte

kose nam love aerosoli

ogoljenim stopalima gladimo asfalt

umočiti ćemo ih kradom

čim se dočepamo Rima

u fontanu Trevi

ako nas ulove 120 EUR po stopalu

smijemo se šašavo

ništa nas se ne tiče

udahnuti ćemo italijansko sunce

dijete će nam porasti deset centimetara

u očima bljeskati otisak palmi




Snježana Vračar Mihelač piše poeziju i kratku prozu. Objavljivala je u regionalnim časopisima, internet portalima (Enklava, Fantom slobode, Strane, Život, Paralele, Libartes, ARS, Balkanski književni glasnik, Monstruma...) i dvojezičnom zborniku Biće bolje / Bo že. Pohađala je literarne radionice u sklopu projekta #manjšinenamreži koje je vodila Lidija Dimkovska i radionice pisanja pod mentorstvom Anje Golob. Rukopis Visoke vode je pohvaljen od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu. U sklopu tribine Književni petak i natječaja Zagrebu – riječju i slikom, nagrađena je njena kratka priča, a ista je dobila i zlatno priznanje 42. Državnog susreta manjinskih pjesnika i spisatelja Sosed tvojega brega 2020. Živi i radi u Ljubljani.