MOGUĆNOSTI
ozeblim rukama
gura masivna vrata
you'll never be free of me
baršunast glas se šepuri prostorom
prigušeno svjetlo
i toplina širi tijelom
poželi zapaliti i popiti whisky dva
umjesto toga naruči espresso
odabere najudaljeniji separe
sa pogledom na gradsku vrevu
pola devet je u to vrijeme obično spava
danas su svi dani dugački kad si sam
mogao bi preletjeti dnevnu štampu
poskidati naslove
od njih mu se plače
konobarica nespretno nosi kavu
rukom okrzne njegovu
prelije se preko ruba
žlicom miješa predugo
udarajući o stijenke porculanske šalice
kao da očekuje otpor
bilo kakvu reakciju
u prozoru pogledom sretne ženu -
kaputom krije dijete u nosiljci
sigurno miriše mliječno
glas joj je zvonak
pomisli mogao bi se zaljubiti
utopiti u gesti kojom odmiče kosu sa lica
netom prije nego razvuče osmijeh
onda se ispravi
sa sebe otrese mogućnosti
ne popivši kavu odžuri u jutro
HOTEL PAŠTETA
plaza hilton intercontinental
o životu u hotelu je maštala
listajući mamine časopise
lakoći bez doma i obaveza - pazi što želiš
iza nje su ostale lego kocke
mačak i vrpcom povezan ružičasti dnevnik
u hotelskoj sobi nema domaćih kolača
voda se pije iz kupaonske slavine
na doniranim plinskim kuhalima
juha iz vrećice mlijeko u prahu
i konzerve iz humanitarne pomoći
zajedno s ostalim stanarima
vrti se koncentričnim kružnicama
sa bodljikavim žicama
kolonama konclogorima
sanjajući gluho mediteransko more
u sretnijim noćima
pričinjava joj se poznati mjauk
dok potpetice noćnih dama
u posjeti mafijašima iz gornjih apartmana
paraju fijuk metalne kiše
miris parfema
pomiješan sa skupocjenim cigarama
madeleine je kojeg će sa sobom nositi
hotelsko dijete
stanari hotelskih soba
pašteta su od iznutrica
crijeva ligamenata i žila
nije to do hotela već do rata
BIJELI ZEC
presjekao mi je put
i skrio se u obližnje grmlje
isti kakav je skočio pod kotač
u ulici Pavla Hatza
zadimljene noći koja je završila
martama u rukama uz prugu
razmazanom šminkom
u zaglušujuć dan i odlaskom
samo nekoliko godina ranije
beskonačno dugo
žuto-zeleni papagaj
izletio je iz našeg života
na najviše stablo nasuprot zgrade
tata se zbog uplakane tinejdžerice
popeo na mršavu granu
ali Ćićiju se sve poremetilo
mogao je samo naprijed
bez osvrtanja
sestra je istog dana otputovala
na školovanje u ameriku
nastala je napuklina
na vremenskoj crti djetinjstva
nagovještaj svega što će desetljeće donijeti
JUG
kroz prozor prizemnice
u sporednoj ulici
hipnotizirano gledamo
ženu koja umire
okružena ikonama i križevima sama
među zgradama
visi sivi veš
vojska strateški razmještena
čuva važne građevine
bez prometnog reda
na ulicama trube galame
smeće posvuda kao cvijeće
egzotično rastlinje divlja
na vulkanskoj zemlji
odgovara mu previše svega
ližemo sladoled od
pistacije bronte
kose nam love aerosoli
ogoljenim stopalima gladimo asfalt
umočiti ćemo ih kradom
čim se dočepamo Rima
u fontanu Trevi
ako nas ulove 120 EUR po stopalu
smijemo se šašavo
ništa nas se ne tiče
udahnuti ćemo italijansko sunce
dijete će nam porasti deset centimetara
u očima bljeskati otisak palmi
Snježana Vračar Mihelač piše poeziju i kratku prozu. Objavljivala je u regionalnim časopisima, internet portalima (Enklava, Fantom slobode, Strane, Život, Paralele, Libartes, ARS, Balkanski književni glasnik, Monstruma...) i dvojezičnom zborniku Biće bolje / Bo že. Pohađala je literarne radionice u sklopu projekta #manjšinenamreži koje je vodila Lidija Dimkovska i radionice pisanja pod mentorstvom Anje Golob. Rukopis Visoke vode je pohvaljen od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu. U sklopu tribine Književni petak i natječaja Zagrebu – riječju i slikom, nagrađena je njena kratka priča, a ista je dobila i zlatno priznanje 42. Državnog susreta manjinskih pjesnika i spisatelja Sosed tvojega brega 2020. Živi i radi u Ljubljani.