Pet muzičkih albuma po izboru Mehmeda Begića




Mehmed Begić za naš portal bira pet omiljenih muzičkih albuma





1. Početak: U mom slučaju, stvari počinju sa Elvisom. Ili riječima jednog od Beatlesa: „Before Elvis there was nothing“. Nakon Elvisa desio se film La Bamba, splitski Đavoli i beogradski Idoli (naročito njihov Mini LP). Otkrivam Ramones. Dešava se The Clash! Posebno je bitan onaj njihov album sa omotom koji je zamišljen kao posveta omotu Elvisovog debitantskog albuma iz 1956. godine. U tom duhu zaokružujem ovo poglavlje i u kombinaciji sam mjestom koje mi je trenutno dom, biram prvu pjesmu.



2. Odrastanje: Nekad je sasvim jasno šta i kad nam mijenja percepciju. dEUS je bend uz koji sam promijenio pogled na sve, usput otkrivajući distorzirano divni svijet umjetnosti Antverpena. Sve je krenulo sa poklonjenom kasetom na kojoj se našla pjesma Hotellounge (be the death of me). I sada odgovorno tvrdim da je to jedna od najboljih stvari na svijetu, a da je Worst Case Scenario je album koji mijenja sve. No, i tri naredna albuma ovog benda su jednako dobra. Zato se ovdje i sada odlučujem na ono što je Tom Barman snimio s novom ekipom, nakon što je upokojio komatozirani dEUS.



3. Bezizlaz: Ne sjećam se koja je godina u pitanju. Sjećam se da se desilo na fenomenalnom komadu ceste prekrasnih pejzaža, tamo gdje mi je Neretva najdraža - na magistralnom putu M17, ruti koje povezuje Mostar i Čapljinu. Mika je vozila i birala muziku. Tad sam prvi put čuo The Walkmen. Album je Bows and Arrows i pjesma je The Rat. Postala je himna života koji me je tih dana čekao.



4. Spoznaje: Najednom, ništa nije u redu i ništa nema smisla. Smrt svemu i svakome! Nijedna borba nije vrijedna narednog pokušaja. Stanje je koje prođe kako dođe i liječi se muzikom. Album se zove „I see Darkness“. (Kako sad da čovjeku na pamet ne padne Johnny Cash i svaki od njegovih American albuma?) Will Oldham je velik i neumoran. Odličan i u nenormalnom filmu koji se zove Old Joy. Pogledajte ga ako niste. U međuvremenu, poslušajmo Death to Everyone.



5. Svevremenost: Ovo je ključna stavka. Predstavlja prvih petnaest albuma Leonarda Cohena i jedan koenovski album koji je snimio misteriozni Tim Gibbons. Moram spomenuti i Leonardove koncertne snimke, posebno onaj sa Field Commander Cohen turneje. Gibbonsovo remek djelo se zove Shylingo. Ako bih bio prisiljen na preciznost po pitanju Cohena, noćas biram album The Future. Svevremenost će ipak ovdje da predstavlja jedna Gibbonsova pjesma.



Nakon svega, velika je vjerovatnoća da ništa od iznad rečenog nije istina. I da se pravi odgovori kriju na ovom mjestu https://www.mixcloud.com/noeliaetoile/writers-room-mehmed-begić/




MEHMED BEGIĆ (Čapljina, 1977) autor je više zbirki poezije - neke od njih su: Hipnoze (LOM, Beograd),Opasan čovjek (Buybook, Sarajevo), Divlja tama (Treći Trg, Beograd) – kao i knjige improvizacija u prozi Pisma iz Paname, detektivski jazz (Red Box, Beograd). U Mostaru je, krajem devedesetih, sa drugarima, osnovao časopis Kolaps. Stalni je saradnik online magazina Žurnal (Sarajevo), e-zina Blesok (Skopje), kao i časopisa Tema (Zagreb) i Enklava (Beograd). Njegovi prijevodi pjesama Leonarda Cohena objavljeni su u kolekciji Moj život u umjetnosti, izabrana poezija i pjesme (Alternativni Institut, Mostar, 2003). Sa Damirom Šodanom prevodi hispano poeziju. U kontinuiranoj je muzičkoj konspiraciji sa multi-instrumentalistom i producentom Nedimom Zlatarom (Basheskia). Upravo pripremaju novi album koji nosi radno ime Songbook. Živi na karipskom ostrvu Hispaniola, Santo Domingo, Dominikanska republika.




This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now