Olja Savičević Ivančević: Četiri pesme




POŠTEN POSAO

Tvoj otac je radio pošten posao

Pošten posao kancelarijskog čovjeka

Koji kasnije, u prekovremenu

Nosi smeđe vreće cementa

Tvoju je majku sretao na stepenicama

Da razmijene poljubac i brigu za djecu

Jer tvoja je majka radila pošten posao

Pošten i odgovoran posao u trgovini

Ona zna množiti i dijeliti u glavi

I uhvatiti poznanika u krađi

A da mu ne oduzme dostojanstvo

Tvoji su djedovi radili pošten posao

Jedan je bio vojnik

Ali više se zanimao za kulturni program

Drugi je bio švercer soli i duhana

Prehranjivali su brojne obitelji

Prvi je tako izgubio srce

A drugi glavu

Pa zar to nije bio pošten posao?

Tvoja je baka bila tajnica u općini

U ono vrijeme tajnica u općini

I tri sina i kuća uvijek uredna

Frizura uvijek kako treba

Zar to nije bio pošten posao?

Druga je baka vidjela budućnost

U kavi u grahu u trudničkom trbuhu

Svima je predviđala samo pozitivne

I konkretne stvari

Loše koje se ionako ne mogu izbjeći

Prešutjela je

Zar to nije bio pošten posao?

Tvoj je pradjed bio zemljoradnik

Ne zna se koliko je čokota loze

I maslinovih stabala posadio u zemlju

Ni koliko je kamenja podigao na suhozid

Pošteniji posao od posla sa zemljom

I kamenom kažu ti

Nije lako zamisliti

Pripadaš prvoj generaciji

Koja je završila fakultet

I nisi mogla pronaći pošten posao

Ti znaš ono što ne znaju

Tvoji novi prijatelji

Nije jednostavno

Preskočiti taj razdor

I ta je spoznaja tvoje

Blago, oruđe i oružje

Umjesto brvna preko ponora

Mirno polažeš olovku

I koračaš

NJEŽAN OTAC

Hoćeš li biti nježan otac, sine?

Ne samo svojoj nego i tuđoj djeci

Hoćeš li biti otac nespremnom jutru

I zamućenoj vodi

Hoćeš li biti otac staroj gospođi

Koja vuče kolica uz našu ulicu

Hoćeš li biti otac onom stablu

Koje će očevi sutra posjeći

Ženama koje se nude za ručak

Nekom slučajnom putniku koji plače

I muškarcima koji se večeras boje smrti

Hoćeš li biti otac meni i mojim slabostima?

Puno radosti našla sam u tvojim iskrama

U malim rukama i mekoj kosi

U satima za igru

I tvojim izljevima oštrine i prkosa

Ali hoćeš li, jednom jači od ostalih

Biti obazriv prema svijetu i nježniji

Od sličnih koji su tu bili prije tebe

Moj sine lijep i snažan

Pametan i bogat

Voljen i svijetao

Sretan i odvažan

Što ćeš uraditi s tim?

DVADESET I DRUGO STOLJEĆE

Pametna naša djeca

Već su spasila

Zemlju od ljudi

Mrtve od živih

Vjeru od religija

Vratila okus hrani

Odvojila pravdu

Od istine

A istinu od točnosti

Također, a što je

Jednako važno,

Odvojila su zauvijek

Ljubav od obaveze

I užitak u njoj

Od razmnožavanja

Svaku djevojčicu na romobilu

Svakog dječaka i njegova psa

Stavila su ispred države i nacije

Našla su

– To i nije bio problem –

Način

Da svi imaju krov

Nad glavom

Da svi jedu

Voće i povrće

I imaju pravo na

Dobre bolnice

Najbolje što

Možemo

Napraviti za sebe

Kažu ta djeca

Koja se, evo, upravo rađaju

Jest zbrinuti

Pogotovo lijene

Posebno glupe

Osobito slabe

A ponajviše nesposobne

Čemu inače naš talent

I znanje

Naša strast za radom

Snaga i vještina

Mudra naša djeca

Kao da i nisu naša

Otvorila su granice

I ponovo je došlo

Šašavo vrijeme

Otključanih vrata

Osigurala su svima

Sate za knjige

I večeri za kino

Nešto novca za

Putovanja

Prekrojila su sve

Imperative u

Ne osuđuj

I ne budi kreten

Učinila su to

Bez diktature

(Ako se uzme

U obzir

Da obrazovanje

Nije diktatura)

Njihovi zatvori

Nalik su na škole

A što ne može znanost

Može poezija

Kakvi su procesi

Doveli do toga

I je li palo

Više krvi nego

Što svakodnevno pada

Da bi svijet konačno

Postao normalno mjesto

Da bi život konačno postao

Vrijedan življenja

– Nećemo saznati

Jer nećemo vidjeti

Dvadeset i drugo stoljeće

Mi još stignemo samo

Učiti od te djece

Koja se nisu ni rodila

Stignemo posaditi

Limun na trgu

I gledati kako raste

Bez obzira na posljedice

Reći strancu da je

Dobrodošao

Zaboraviti neprijatelje

I ostarjeti

Među prijateljima

Mi još stignemo

Pročitati stotinjak knjiga

Pedeset puta zapjevati

I iako izgleda beznadno

Glasati

Uvijek za ljevičare

Mi se još možda stignemo

I sresti

I poljubiti pred svijetom

Što misliš

Ako sve ovo napravimo

Hoće li brže doći to

Dvadeset i drugo stoljeće

ZAGRLJAJ

Samo ako pokušam gledati tvojim očima

Ja se toliko zasramim svijeta

Da bih onaj trenutak mogla umrijeti

Od stida

Koliko je nedovršen svijet

Koliko je sličan meni

Koliko je nespreman za tebe

Htjela bih ga opravdati

Običnim riječima, skretanjem pažnje:

Netko nekome pruža ruku

Netko u prizemlju ima sat gitare

Dolazi proljeće i večeri su toplije

Ptice su napunile parkove pjesmom

Ljudi u gradu postaju meki

A u blagim planinama topi se blagi snijeg

Htjela bih se uvjeriti, uvjeravajući tebe

Da stvari u zbilji ne moraju biti toliko grube

Ali čim zaustim postaje očito

Da se gubim

Ti se ističeš

U svojoj neumjerenoj nježnosti

Čak i kad je pred nama raskošno ljeto

Koje samo što nije zaoblilo sve sjene

I koje toliko volimo

Čak i kada te, da ne primijetiš

Smještam pored mora

Ili neke druge razvikane ljepote

Gledam te sa strepnjom

Uvijek iznova zatečena:

To je istinsko čudo

Da si dio ovakvog svijeta

Da te toliko ima u postojanju

Da osim lika posjeduješ glas

I snagu i dobre rečenice

Da osim dobrote posjeduješ miris

Koji je također dobar

I da nećeš nestati kada te zagrlim


*Iz zbirke pesama - Divlje i tvoje (LOM, 2020.)



Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. u Splitu. Knjige su joj prevedene u dvanaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštavana je u brojne domaće i strane izbore i antologije. Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinkovic Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, kao i nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, a prema njemu je postavljen istoimeni kazališni komad. Roman Pjevač u noći nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i nagradom English PEN Award. Dobitnica je regionalne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je nekoliko predstava za djecu. Živi i radi kao slobodna spisateljica na relaciji Zagreb—Split—Korčula. Djela: Zbirke pjesama Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo (1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012), Divlje i tvoje (2020); knjiga priča Nasmijati psa (2006); romani Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016); slikovnice Adrijana se vratila nastala u suradnji s Imeldom Ramović te Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017) i Sami na cilome svitu (2020) nastale u suradnji sa Svjetlanom Junakovićem.

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now