Emina Elezović: Tri pesme




ZAHVALNOST


Da ostanete stabilni morate vježbati zahvalnost

Zahvalnost za ruke nokte trepavice

roditelja koji je donosio tanjir s voćem

Za zdravlje i pravlje i vodu koja teče za ljubav i

neke osnovne tjelesne funkcije kao naprimjer probavu

ali

Treba mi nekad da vrisnem

Samo da vrištim kao užeglo sirće u ostavi

I da je teško što ne mogu nigdje

Molim vas možemo li malo da se žalimo

Čak i kad smo zdravo

Da tako i ostanemo

Svi znamo šta se desi gaziranim pićima kad predugo žive pod čepom



DISEKCIJA


U naletu ludila jednom sam ti preturala po kutiji ispod kreveta

Znam li te čovječe

Plašila sam se

da ću naći nešto posebno

Samo slike iz kabine za slikanje s tvojom bivšom djevojkom i

slika s nečijeg vjenčanja na kojem je tvoja druga bivša djevojka bila gošća

Čestitke za rođendane i nove godine

Malo mi je laknulo

Treba hrabrosti da se useliš s nekim i

doneseš svoju prošlost prijeteći

Evo me tu sam

pretila prošlost

Zaborav je čudan

Pravi od nas budale

Zamišljam kako je vanzemaljski

Pripiti se uz nekoga i pisati mu “Sretna nova godina” na poleđini fotografije

ostavljati pisma ohrabrenja ispod magneta na frižideru

Ići kojekuda i govoriti volim te

I stvarno stvarno to misliti i onda

U sljedećem trenutku te slike nastanjuju kutije ispod kreveta u koje nikad ne gledaš

I tvoja prsa nastanjuje neko drugo živo biće

Koje nije loše i nije zlo baš naprotiv

Samo je loša i zla ta pomisao nezamjenjivosti i straha

Sramim se i vraćam slike u kutiju

Ja tebi vjerujem

Nemam niti jednu sliku



SAJAM PTICA I SITNIH ŽIVOTINJA


Bili smo na sajmu ptica i sitnih životinja

Gledali smo kako se klati kanarinac

Ja sam se sjetila svoje stare majice

što mi je neko ukrao na plaži u Makarskoj

Otad više nisam otišla tamo

Šta ako je prepoznam na nekom

Mada nije uopšte bila neka dobra majica

Bili smo na sajmu ptica i sitnih životinja

ja tako mrzim ptice

Volim da ih gledam ali mi se gadi pomisao da im dodirnem tijelo

Masno perje i oči kao polupana ogledala iz kojih se ne čita ni sreća a ni strah

Kao i uvijek zadihano bježim od neznanog

Ti si rekao da voliš ptice

kako krive glavu kad te gledaju

i nemaju mnogo toga na umu

Sigurna sam da ti se samo sviđa što su u kavezu

Jer te nikad nisam vidjela oduševljenog golubovima

kažeš to je jer seru gdje stignu

I meni se diviš samo kad sam ti nadohvat ruke

A ja sam odavno teretna i usiljena

kao paun koji se napreže

I zato sam odlučila da bježim daleko

gdje god mogu da odletim

Bili smo na sajmu ptica i sitnih životinja

Kakav čudan naziv za jad

Nisam se više vraćala tu

Šta ako prepoznaš moj zlatni kavez

Mada nikad nije ni bio od zlata





Emina Elezović rođena je 1992. godine u Sarajevu. Dobila je ime po Šantićevoj Emini. Svoju prvu pjesmu napisala je sa 6 godina, nakon čega je pisala i kratke priče i predstave, od kojih su neke bile izvođene i nagrađivane, a priče objavljivane u domaćim i stranim časopisima. Živi i radi u Helsinkiju. "Iza vrata" (2020.), u izdanju “Imprimatura”, njena je prva zbirka poezije.



This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now